Odjel za infektivne bolesti novorođenčadi i dojenčadi

Na Zelenom brijegu, sjevernom perifernom dijelu tadašnjeg Zagreba, 1893. godine, već postoji zidani paviljon za liječenje bolesnika od zaraznih bolesti s mogućnošću dezinfekcije prostora i stvari. To je prva zgrada gradske Kužne bolnice. Ta sto i četrnaest godišnja zgrada do danas je sačuvala svoj prvotni vanjski izgled. Unutrašnjost je preuređivana tijekom 56 godina u nekoliko navrata da bi bila u funkciji odjela za liječenje novorođenčadi i dojenčadi.
Prof. dr. Boris Mravunac – pedijatar, osnivač je i utemeljitelj odjela i pedijatrijske službe u Gradskoj zaraznoj bolnici na Mirogojskoj cesti br. 8, u kojoj je radio od 1949. godine do umirovljenja 1978. godine.
Godine 1970. bolnica postaje ustanova Medicinskog fakulteta i nosi ime “Klinika za zarazne bolesti”, a 1978.g. mijenja ime u Klinika za infektivne bolesti Medicinskog fakulteta “Dr. Fran Mihaljević”.
Dojenački III odjel adaptiran je prvi puta i stavljen u funkciju u veljači 1951.g. Tada je imao 31 krevetić za djecu najranije dobi s mliječnom kuhinjom.
Odjel je vodio dr. Mravunac uz pomoć bolničkih infektologa. Odjel je dobio i potreban broj dječjih njegovateljica i bolničarki te potreban broj pomoćnog osoblja, koje su stjecale znanje i iskustvo radom na odjelu.
Po završetku specijalizacije iz infektologije dr Vesne Svare, 1960. godine odjel dobiva još jednog stalnog liječnika koji se potpuno posvećuje infektološkoj pedijatrijskoj problematici.
Do 1969. godine to je bio jedini dojenački odjel. Uključivao je i intenzivnu skrb, dok su djeca starija od dojenačke dobi  liječena s odraslim bolesnicima po drugim odjelima bolnice. Odrasli odjeli su u gotovo svakoj sobi imali po jedan mali dječji krevetić! Tako su nemalo puta odrasli bolesnici, na neki način, čuvali i njegovali djecu!
Unutar prostora III odjela u tri su navrata rađene građevinske preinake za poboljšanje uvjeta rada i smještaja djece. Tako je svaki odjeljak dobio kadicu za kupanje, a odjeljci su imali jedan do četri kreveta.
Kompletno unutarnje renoviranje odjela učinjeno je u prvom navratu 1991. g., a zatim iznova 1999/2000. g. Odjel je obojan u pastelne boje, uređeni su odjeljci radi mogućnosti boravka majki s djecom 24 h (smještaj majke uz dijete). Uređeni su i odjeljci za dnevni boravak majki s djecom – “Dnevna bolnica”.

Broj krevetića se u ovih 55 godina mijenjao od početnih 31 do 46 devedesetih godina, zatim 42 sve do 2002. godine, kada se smanjuje na 34.
Tada je realiziran apartmanski smještaj  za roditelje s djecom. U odjeljcima za smještaj majki s djecom, kojih ima 10, a sastoje se od kreveta za majku i dječjeg krevetića, HZZO snosi troškove boravka majki dojilja do 6 mj. starosti djeteta.
U srpnju 2002. godine odjel reducira broj kreveta prema zahtjevima HZZO-a na 19 krevetića u stacionaru/ 10 majka – dijete/ i 4 krevetića u  dnevnoj bolnci – ukupno 23.
U dnevnu bolnicu primaju se lakše bolesna djeca koja zahtijevaju inicijalnu parenteralnu rehidraciju, odnosno opservaciju. U slučaju povoljnog tijeka bolesti, te po uvidu u nalaze, nakon 6-24 h, djeca se otpuštaju na kućnu njegu. Ona djeca koja imaju lošije nalaze ili se klinički nisu oporavila zaprimaju se na odjel.
Danas smještajni kapacitet čini 15 dječjih kreveta od čega 10 u smještaju majka-dijete te tri dječja kreveta u Dnevnoj bolnici (ukupno 18 kreveta).