(uz odobrenje glavne urednice portala Telegram.hr) Cijeli članak možete pročitati na ovom linku
Kad smo u nedjelju prijepodne posjetili Zavod za intenzivnu medicinu i infektologiju bolnice dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, svi kreveti u desetak prostranih soba, u kojima su smješteni bolesnici kojima je potrebna intenzivna skrb, bili su popunjeni. Sobe u kojima leži po šest ili osam pacijenata pregrađene su golemim staklenim plohama tako da medicinsko osoblje u svakom trenutku može i izvan sobe kontrolirati stanje pacijenata. Bolesnici su bili priključeni na razne aparate, primali su infuziju ili transfuziju, a svi su imali zatvorene oči – nije se moglo razaznati spavaju li, ili su bez svijesti.
Dok smo s nemalom nelagodom, u pratnji 43-godišnjeg docenta dr. Marka Kutleše koji je bio dežuran, prolazili odjelom, nekoliko mladih medicinskih sestara, nečujno je klizilo hodnicima. Bio je to susret dvaju potpuno oprečnih svjetova na malom prostoru: teško bolesnih pacijenata, od kojih su neki u vrlo teškom stanju i bore se za život te mladih ljudi punih energije, želja i nade, pred kojima se tek nalazi pravi život. Pod dojmom tog ozračja upitali smo doktora Kutlešu kako se nosi sa stresom koji donosi rad na odjelu intenzivne skrbi.
KOLIČINA STRESA OD RADA S TEŠKO BOLESNIM LJUDIMA
Kaže kako je stres sastavni dio svakog posla i često ovisi o onom koji ga percipira, odnosno koliko je samoinduciran. “Iz moje perspektive, čini mi se da je udio samoinduciranog stresa kod liječnika i medicinskih sestara koji rade s teško bolesnim ljudima minimalan. Dakle, količina stresa u ovom poslu je objektivno vrlo visoka i uvjeren sam da ponekad čak može dovesti i do post traumatskog stresnog poremećaja”, objašnjava.
Kaže kako nema neki recept za rješavanje stresa. Ono što njemu primarno pomaže, stabilan je obiteljski život. “Bez toga se svaka stresna situacija na poslu vjerojatno čini višestruko težom. Također, iako nisam praktičan vjernik, ipak mi vjera pomaže da prihvatim i ono što ne mogu shvatiti. Za kratkotrajno uklanjanje stresa dobar je filter trčanje i druženje s prijateljima od kojih velika većina nisu liječnici, pa nam tema nije medicina, što mi makne iz misli brige s posla”.
